Što je mucanje?

Mucanje je poremećaj tečnosti govora koji krakteriziraju:

1. ponavljanja dijelova riječi (npr. početni glas u riječi, najčešće su to glasovi p,t k,b,d,g )  ili rečenica
2. produljivanja glasova
3. zastoji u govoru
4. umetanje različitih glasova ili poštapalica

Osim ovih govornih manifestacija, mucanje prate i neke druge kao što su:

1. nalagoda i strah prije govora
2. tikovi ( pokreti glave, očiju ili čitavog tijela)
3. neadekvatne fiziološke reakcije(ubrzan puls, crvenilo, znojenje)
4. treptanje očnih kapaka
5. povećana napetost mišića usana, jezika ili lica
6. izbjegavanje kontakta s osobama u čijem se društvu predviđa mucanje
7. sram poslije govora
8. izbjegavanje riječi ili situacija u kojima se može mucati

Na pojavu i razvoj pravog mucanja može utjecati čitav niz faktora. Iako se neke predisPozicije za razvoj mucanja mogu naslijediti, veliku  važnost ima stav okoline prema djetetu u čijem su se govoru javile netečnosti tj zastajkivanja.

Što roditelji mogu učiniti?

• ako kod svog djeteta primjetite neke znakove mucanja ili ako se ono već javilo, što prije potražite pomoć logopeda koji će procijeniti učestalost i oblik govornih netečnosti i dati Vam potrebne savjete
• ne skrećite djetetu pažnju na vlastiti govor i ne kažnjavajte ga zbog toga; ako ga ne upozorite, malo dijete neće biti svjesno da s njegovim govorom nešto nije u redu; mucanja, barem onog pravog, nema bez svijesti o vlastitoj ličnosti kao o osobi koja muca
• govorite nešto sporijim i opuštenijim tempom
• slušajte što dijete govori, a ne kako govori. Reagirajte na sadržaj, a ne na mucanje
• ne požurujte dijete prekidanjem ili dovršavanjem riječi umjesto njega, ne dopustite niti drugima da ga požuruju ili mu se rugaju
• osigurajte djetetu mir, pokušajte izbjegavati rasprave pred djetetom , gledanje crtića ili televizijskih serija koje kod djeteta stvaraju uzbuđenje
• što manje tražite od djeteta da govori,čitajte mu vesele i lagane priče smirenim tonom i laganim tempom; možete zajedno crtati, izrezivati, modelirati, pjevati ili recitirati
• nemojte od mucanja učiniti nešto čega se treba sramiti. O mucanju treba govoriti baš kao i o svemu drugome
• što češće pohvaljujte dijete i pozitivno ga ohrabrijte kako biste mu pomogli da izgradi što bolju sliku o sebi




AFAZIJA     
 
Afazija je poremećaj koji obuhvaća sve jezične modalitete ( razumijevanje, govor, čitanje, pisanje). Nastaje kao posljedica ozljede mozga i to njegovih specifičnih djelova nakon moždanog udara, prometnih nesreća i drugih uzroka.

Afaziju dijelimo na : motornu, senzornu i senzomotornu ovisno o dijelu mozga koji je oštećen.

Rehabilitaciju afazije treba započeti odmah, nakon što bolesnik dođe kući a neke bolnice imaju i terapiju u bolničkom krevetu.

Nužno je što prije potražiti pomoć jer čekanje negativno djeluje na ishod i trajanje terapije.

Rehabilitacija traje godinama i nezamisliva je bez suradnje obitelji.


USPOREN RAZVOJ GOVORA

Usporen razvoj govora naziva se još i zakašnjeli razvoj govora ili nedovoljno razvijen govor a obuhvaća veoma široku skalu zaostajanja u govornom razvoju. Terminologija ovisi o  kronološkoj dobi.

U najtežim slučajevima govorimo o alaliji ili negovorenju.

 Dijagnoza usporen razvoj govora najčešće se postavlja kod djece čiji je govor još uvijek u razvoju (djeca u dobi do tri, četiri godine).

Dijete razumije govor svoje okoline ali izostaje razvoj rečenice odnosno rečenica je agramatična, rječnik je siromašan, izgovor glasova je neprimjeren izgovoru vršnjaka,
može biti i nerazumljiv.

Ako roditelji posumnjaju na takva zaostajanja u razvoju govora svog djeteta, trebali bi se odmah obratiti stručnjacima.